إِنَّا لِلّٰهِ وَإِنَّا إِلَيْهِ رَاجِعُونَ
Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un
„Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.“
Sjećanje
Sabljić /Zulfo/ Ramiz
16.01.1993.g. - 16.01.2026.g.
Da se pamti i po dobru poznaje.
Napisano 2022 godine:
Malo je bilo ljudi koji bi nakon prvog susreta ostavili na vas prijateljski utisak kao Ramiz Sabljić. Njegov osmijeh i spremnost slušanja sagovornika, nikoga nisu ostavljali ravnodušnim. Ramiz je bio prije svega čestit momak, uzoran sin i brat, poštovan u društvu i cijenjen radnik u svom preduzeću. Imao je uvijek vremena za komšije i prijatelje, bio je spreman saslušati i pružiti pomoć ako je potrebno.
Prijatelji sa kojim se družio teško su mogli zamisliti druženje bez njega. Naravno bio je glavni u svakom društvu, svojim načinom humora koji je druženju davao posebnost. Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu poremetila je sve, dolaskom mračnog vremena Ramiz je ostao isti. Bio je svjestan šta sve rat donosi, ali njegov osmijeh nije se mjenjao. Uključio se u odbranu domovine od prvog dana. Teško mu je padala neiskrenost ljudi i saznanja šta su ljudi u ratu spremni loše uraditi. U ludilu rata nije prestao brinuti za svoju porodicu, oni su mu bili iznad svega. Ispunjavao je obaveze vojnika na liniji odbrane.
Ramiz je bio vojnik HVO-a, kao i većina Bošnjaka Čapljine i Stoca u tom vremenu. Znao je da rat nekad mora prestati i da će se život nastaviti. Na današnji dan, 1993. godine planirao je prije smjene provesti večer sa djevojkom, na povratku kući, doživio je udes. Njegovo plemenito srce prestalo je da kuca.
Danas dvadeset devet godina poslije Ramizov status vojnika nije riješen. Njegove komšije i saborci nisu bili spremni potvrditi njegov status, nestao je i sa spiskova jedinice u kojoj je bio. Njegova majka poslije rata nije mogla shvatiti zašto njen sin nema riješen status. Naravno ne bih bio jedini vojnik koji nije poginuo na obavljanju zadatka. Sve je to bilo uzaludno. Majka je preselila na bolji svijet, otišla svome sinu, njena želja nije ostvarena. Neka je neizmjerna milost Allahova na našeg Ramiza, da ga Allah Milosnik uvede u najljepše bašče Dženeta.
El Fatiha.
Napisano 2022 godine:
Malo je bilo ljudi koji bi nakon prvog susreta ostavili na vas prijateljski utisak kao Ramiz Sabljić. Njegov osmijeh i spremnost slušanja sagovornika, nikoga nisu ostavljali ravnodušnim. Ramiz je bio prije svega čestit momak, uzoran sin i brat, poštovan u društvu i cijenjen radnik u svom preduzeću. Imao je uvijek vremena za komšije i prijatelje, bio je spreman saslušati i pružiti pomoć ako je potrebno.
Prijatelji sa kojim se družio teško su mogli zamisliti druženje bez njega. Naravno bio je glavni u svakom društvu, svojim načinom humora koji je druženju davao posebnost. Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu poremetila je sve, dolaskom mračnog vremena Ramiz je ostao isti. Bio je svjestan šta sve rat donosi, ali njegov osmijeh nije se mjenjao. Uključio se u odbranu domovine od prvog dana. Teško mu je padala neiskrenost ljudi i saznanja šta su ljudi u ratu spremni loše uraditi. U ludilu rata nije prestao brinuti za svoju porodicu, oni su mu bili iznad svega. Ispunjavao je obaveze vojnika na liniji odbrane.
Ramiz je bio vojnik HVO-a, kao i većina Bošnjaka Čapljine i Stoca u tom vremenu. Znao je da rat nekad mora prestati i da će se život nastaviti. Na današnji dan, 1993. godine planirao je prije smjene provesti večer sa djevojkom, na povratku kući, doživio je udes. Njegovo plemenito srce prestalo je da kuca.
Danas dvadeset devet godina poslije Ramizov status vojnika nije riješen. Njegove komšije i saborci nisu bili spremni potvrditi njegov status, nestao je i sa spiskova jedinice u kojoj je bio. Njegova majka poslije rata nije mogla shvatiti zašto njen sin nema riješen status. Naravno ne bih bio jedini vojnik koji nije poginuo na obavljanju zadatka. Sve je to bilo uzaludno. Majka je preselila na bolji svijet, otišla svome sinu, njena želja nije ostvarena. Neka je neizmjerna milost Allahova na našeg Ramiza, da ga Allah Milosnik uvede u najljepše bašče Dženeta.
El Fatiha.
16.01.2026. Stolac
Rahmetullahi rahmeten vasiah